MORSKA SO JE JEDINA DOBRA NA MOJE RANE: POEZIJA KATARINE SARIĆ


Katarina Sarić (10. 03.1976), živi i stvara između rodne Budve i Beograda.
Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću diplomirala je filosofiju, a potom jezik i južnoslovenske književnosti. Na Fakultetu političkih nauka Podgorici završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada.
Piše društveno angažovanu poeziju, prozu i esejistiku. Književnica je, poetska provokatorka i performans umjetnica.
Autorka je trinaest samostalnih izdanja, zastupljena je u brojnim koautorskim delima, antologijama, zbornicima, na svim važnijim regionalnim portalima.
O njenoj su poeziji i prozi napisani naučni radovi. Djela su joj nagrađivana, prevođena i objavljivana u regionu, ali i na svjetskoj literarnoj sceni:
“Seks i provincija” kolumna, Diogen, 2014. godine,
“Književnost i jezik u funkciji promovisanja univerzalnih vrijednosti i identitetskih komponenti crnogorskog društva ” Filozofski fakultet Nikšić, 2017. godine,
“Minervinim tragom” – antologija crnogorskog ženskog proznog stvaralaštva, 2018. godine i “Minervinim tragom” antologija poetskog stvaralaštva crnogorskih književnica, 2021. godine, “FKCJ”, “Personalni karusel – šizofrena zbirka” JU Narodna biblioteka Budva, 2018. godine.
Ciklusom ženski aktivne poezije, osvojila je drugo mjesto na konkursu “Paf-poezija -Arto”, Podgorica, 2019.
U prevodu na engleski jezik:
“The Baffler” USA, “Balkan poetry today” UK, “The Wagon” Chennai, India, “ Praktik a magazine of contemporary writing”, “Epoque press”, Brighton i Cheltenham UK. World Literature Today, 2020.
Makedonski: “Revija Branuvanja” 2014. i “Sovremenost” 2019. Romski: “Savorre amen sam e Devleske čhave” 2017. “Ašunen RRomalen” 2018. Bengalski, “Atunis poetry”.
Na makedonski jezik joj se prevodi poetska zbirka “Smrt madam Bovari” nastala iz performansa izvedenih u makedonskom internacionalnom teatru (Macedonian Center International Theater Institute), 2020. godine. Istoimena zbirka, ušla je u uži konkurs Poetikum izdavaštva, 2021. godine.
Izbor iz političko-erotske poezije objavljuje u specijalnoj izdavačkoj kući za avangardna i ekscentrična djela svjetskih umjetnika “Black Scat Books” California.
Uvrštena je izborom iz socijalne poezije u ediciju “Artifact Nouveau” kao materijal za čitanje na seminarima i kursevima Delta Koledža, Kalifornija za 2019. godine i World Literature Today, 2020. (work in progress).








ČETIRI MJENE

JESEN MI JE

Ušećeriti se pod jezikom
raspekmeziti
samo još jednom
da je
na dlanu
nečijem mekšijem
pa s mrvicama vrapcima
Lišće gaziti
još jednom
Iskovati cokule iz betona živoga
dnom
Jesen mi je
Boli me
Iskrvarim na dušeku svaku
Moje su obije strane kreveta
natopljene
presflake stisnute među nogama
udavim od grljenja sve plišane jastuke
Više se i ne sjećam da li si ikad bio tu
Da li smo se gađali jastucima
Da li sam to bila ja
grizla proštepanu ivicu čaršafa
Da li smo to bili mi
ljuštili 
mandarine 
od posteljine rukama umazanim 
- suprim mmmm …
Mirisala je soba na naftalin 
i lavandu
namjerno sam gurnula petoparku
u ćošak
zalijepila žvaku 
pod prozorsku dasku
da nam se mili vraćati
S uma silazimo
klizimo
jedno s drugoga 
dok se komšiluk žali na škripu starog kreveta
a onaj brkati 
preko puta 
kune:
- Vrat š’ nje slomio dabogda!
Svima im je pusta kuća ostala
dvorišta u živice zarasla
I niko više ne peče rakiju 
i ne kuva kavu
dočekuje i ispraća
Svuda tende i kovane kapije
psi čuvari i alarmi
protiv sunca
protiv ljudi
zaštita
Kako smo pristali
da poliježemo u ove kutije za sardine
visoka faktora
a da ne mine
ni tragosti 
žalosti
za onima jutrima protegnutim
tijelima raspojasanim
golim
Hladno je
Hladno mi je
Pretrnula sam zadnju vodu
izazvala prerano krvarenje djevice od 11 ljeta
i svi su se smijali na bazenu
Ta potmula upala jajnika još ne jenjava
i nije neka šteta
velika
tek
život bačen psima
odbrojava u kapsulama
a onaj metalni smijeh u ušima odzvanja
kovačev mijeh
Jesen mi je
Boli me
Doba umiranja


ZUBATO PROLJEĆE  

Mrzim proljeće 
Proljeće ima zube 
i svi nervozno trube 
preko ulice
i glasne su ptice 
i svi se utrkuju ko će prije 
da zauzme mjesta na sunčanoj strani kafane 
Ljube
se djeca na peronima
Ja bih da ne osvane
da odmah pretrčim iz zime u ljeto
čemu ionako sve to 
guštarenje 
pretvaranje
hoću da svi odu
hoću u vodu 
morska so je jedina dobra na moje rane
majka uvijek kaže da sam od bijele vrane 
iz osinjaka osa
da bi se i šarka otrovala da me ujede 
Ja bi nekog od prije ovog vremena od rana i šala neslana 
moga lajanja i njihova povlačenja
jačanja i tlačanja 
Od prije ove bijede
da me opere
ko ciganče grdno izriba
gola i bosa
od naslaga i gliba
(a bila sam tako mazna)
prije svih ovih zločina i kazna
prava plišana medvjedica
prije nego je otpočela hibernacija
pećina i studa 
Okupacija
brendiranih lica i društvenih žica 
Prije no me sva pogan i svo zlo te je moglo snašlo 
(bila sam tako nježna)
Bilo pa prošlo

SPAR

Ova kasna sparna avgustovska popodneva
 i vlažna posteljina na koju padaju kosi zraci sunca kroz poluspuštene roletne
 praveći trake zlatne zebre -
podsjećaju na lijena odmarališta pored puta 
krčme koje nudile su prenoćište bez prijave i takse na spratu iznad 
na bidone vode
 poređane na balkone uz zemljane saksije –

Podsjećaju i na memljive studentske sobe
 stranice džepnih romana 
duž kojih se protežu Nane, Kolete i Mone
 i njihovi ljubavnici koji se najprije briju da istupe žilet 
a onda im ga dodaju u kadi punoj mirišljave pjene 

Na glatke noge, satenske papuče, mušeme i spavaćice od tila 
na lake pregradne zidove i teške gvozdene krevete 
iza kojih se čuo svaki šum i povlačenje vode –

Podsjećaju na razgovore uz hladno bijelo pjenušavo, meki sir i grožđe
 koje smo lijeno dohvatali s loze iznad glava
 i jeli ga tako neopranog
 raspravljajući punih usta o uticaju Simon na francuske strukturaliste 
koji je neosporno morala ostaviti barem u onolikoj mjeri u kojoj je Sartr na filosofiju egzistencijalizma 

- kao da je to najvažnije pitanje na svijetu
ako izuzmemo smrt intelektu
miris lokvanja i kreketanje žaba 
opet smo u biti na početku 


MIHOLJ

Kad dođe ono vrijeme
kojemu se sabire i oduzima
a uvijek nekako s miholjem
dođe
Kad prezrijeva grožđe
i prska voda na usta
a stari vraćaju na kamena kućišta
Ko bi mu ga znao tad za išta
Pa pomiješam žito s kukoljem
i ne znam tad kako sam uopšte živa
kako uspjela i kako promašila
baš svaki koš 
ćorava kokoš
Kako sam mogla voljeti
i tebe i njega
i ovoga i onoga
ponavljati
uvijek one iste
male slatke riječi
vezivati se za sitnice koje svaka na jednu liče
i sve su obećane i sve medene
da se umre
do naredne
Zar ljubav može biti ako nije do groba
Ili smo samo potrošna roba
svi 
mi
bez razlike
Kako sam mogla ređati slike
igrati se staklenim perlama
nervima
čerupati naživo 
udove
razvaljivati pa slagati se iznova 
od prstiju do tjemena
od tebe do njega
do naredna
Blago onima 
koji od kuće i ognjišta dalje
vidjeli nisu 
nikada ništa
do on nju i ona njega
i onaj komadić obradiva dvorišta
na prisojnoj strani
sve je
i svega
Kad dođe ono vrijeme da životu položim račun
privežem čun
za obalu
a uvijek nekako s miholjem 
dođe
da zamami
Ja umiješam žito s kukoljem
pa skokom daljem
Katarina Sarić

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s