Iz zbirke: Džejn Kenjon, Nek dođe veče, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2025. (https://polja.rs/proizvod/nek-dodje-vece/) Izabrala i prevela: Danijela Jovanović
U prolazu
Napuštamo Maui – orhideje na našim tanjirima, kitove koje smo gledali s balkona, mai tai koktele ukrašene voćem – penjemo se na deset hiljada metara sa penzionisanim učiteljicama, udovcima i mladencima. Muškarac i žena pored mene, mladi, krupni, bronzani i uspešni, dugo gledaju u lice jedno drugom bez straha ili stida. Nervozna, zahvalna zbog ruma, svog poslednjeg ostrvskog gutljaja, i cirkulacije krvi, počinjem da čitam Gogoljevu priču o slikaru čija ljubav prema luksuzu uništava njegovu umetnost. Ljudi spuštaju zavesice na prozorima, ostavljaju sunce napolju, i film Trag počinje. Nastavljam da čitam u svom bleštavom stubu svetlosti poput seoske učiteljice, dok iz mraka s moje desne strane dopire zvuk poljubaca. Slagala bih ako bih rekla da nisam krišom bacila koji pogled ka njima. Tokom sporog spuštanja u San Francisku shvatam da sam sve pogrešno razumela: „Ne brini, u redu? Nije se još uvek vratio.“ Prestala sam da pravim pretpostavke o njihovim zanimanjima i o tome koliko zarađuju zajedno. Ponovo su zaćutali. Dotakli smo pistu i poskočili tri puta. Kljun aviona se najzad spustio; Osetila sam kočnice. Žalost mojih suseda je bila stvarna dok su se rastajali kod kapije. On je imao vezani let za Tuson i otrčao je.
Septembarska baštenska zabava
Sedimo s prijateljima za okruglim staklenim stolom. Razgovor je uman;
svi su mu dorasli. Pčele dolaze na spiralno uvijenu koru kruške na tvom tanjiru. Iz mog krila ili s tvoje ruke dopire miris naše jutarnje intimnosti. Kroz vino prolazi zrak jesenjeg sunca.
Komadić istorije
Slatki dah nečijeg veša kulja kroz ventilacioni otvor. Tresak komarnika na vratima. „Nosiš li?“ – ženski glas – „Hoćeš, nosićeš!“ Čujem točkiće kolica za nošenje kako se kreću po trotoaru. Automobilska vrata se meko zavaraju, radilica počinje da se okreće i motor hvata zamah. Dečak na biciklu raznosi novine. Čujem Njujork Tajms kako u svojim plavim plastičnim koricama udara o pod drvenih verandi. U sledećoj ulici đubretarski kamion riče. Žena džogira, gura dečja kolica ispred sebe, ruke su joj ispravljene kao osovine, dečja svetla glavica divlje poskakuje na svojoj tanušnoj peteljci.
Putovanje: posle smrti
Vozili smo se pored farmi, brda terasastih zbog ovaca. Gačak je izleteo iz strništa: njegova senka mi je u jednom trenutku bila na krilu a zatim nestala. Auto je bio topao. Pospani, prošli smo krzo Devonšir: sunce i pljuskovi... Polja, smaragdna u januaru, sijala su se kroz bezlisne ograde, i videla sam čoveka kako čvrsto drži svoju platenu kapu i štap u jednoj ruci, dok savršeno učtivo šalje svog psa ispred sebe da pređe preko stepenika, naklonivši se kao glavni konobar. Našli smo sobu u hladnom hotelu pored mora.
Upravnik je ostavio mrzovoljnu devojku - nije imala više od osamnaest – i papigu da vode posao dok se on sunča u Portugaliji. Gledali smo je kako skida ključ sa zida i baca ga prema nama. Zašto su, pitala sam se, ulazna vrata širom otvorena u januaru, s oštrim morskim vetrom koji podiže vunene suknje lokalnih žena koje su prolazile sa korpama za pijacu prebačenim preko ruku, tela nagnutih napred zbog hladnoće i strmine kaldrmisanog brda? Dve vaze od oslikanog porcelana stajale su s obe strane vrata. Čovek bi mogao da stane u jednu i da još ostane mesta za pepeo... mada bi to morao biti čudan čovek, poput pesnika Dona, koji je navukao na sebe pokrov i pozvao nekog da nacrta prizor njegove samrtničke postelje; ili kao Turgenjev, koji je video kosti i lobanje umesto stanovnika Londona kako hodaju ulicama... O, kada ću ponovo biti gospodar sopstvenih misli?
Džejn Kenjon (Jane Kanyon, 1947-1995), rođena je u gradu En Arbor u Mičigenu gde je završila osnovne i postdiplomske studije. Tokom studija je upoznala američkog pesnika Donald Hola koji joj je bio predavač na fakultetu. Nakon udaje za njega sele se na farmu u Nju Hempširu gde je provela ostatak života. Objavila je četiri zbirke poezije i zbirku poezije Ane Ahmatove koju je prevela na engleski jezik. Posthumno je objavljena još jedna zbirka njene poezija kao i knjiga eseja i članaka koje je tokom života objavljivala u časopisima. Objavljene knjige: From Room to Room,1978; The Boat of Quiet Hours, 1986; Let Evening Come, 1990; Constance, 1993; Otherwise: New and Selected Poems, 1996; A Hundred White Daffodils, 1999; Twenty Poems of Anna Akhmatova, 1985.
Pesme donosimo u prevodu Danijele Jovanović
Sređivanje ormara
Ovo mora da je odelo koje si nosio
na sahrani svog oca:
sako
prašnjav, posle devet godina,
i tragovi vešalice na ramenima
koji se spuštaju kao linije
na ženskom stomaku posle
rođenja deteta, ili kao
uglovi
tvojih usana dok me gledaš
kako trapavo pokušavam da vratim odelo
tamo gde je bilo.
Kaputi
Videla sam ga kako izlazi iz bolnice
sa ženskim kaputom preko ruke.
Jasno je, neće joj trebati više.
Naočare za sunce nisu mogle da sakriju
njegovo vlažno lice, pometnju.
Kao da se ruga, dan je bio lep,
blag za decembar. Ipak,
zakopčao je kaput i uvezao
kapuljaču ispod brade, spremao se
za večnu hladnoću.
Udvarač
Ležimo leđa uz leđa. Zavesa
se podiže i spušta,
kao grudi nekoga ko spava.
Vetar pomera listove javora
koji otkrivaju svoju svetlu stranu
okrećući se svi odjednom
poput jata riba.
Iznenada, shvatam da sam srećna.
Mesecima, ovo osećanje se
prikradalo i svraćalo na kratko
poput stidljivog udvarača.
Čistina
Pas i ja se probijamo kroz obruč
kleke s koje voda kaplje
da bismo došli do čistine visoko na brdu
gde sam ga pustila s uzice.
Izvija se, njuška između čuperaka mahovine;
grančice pucaju pod njegovom težinom; prevrće se
i trlja vilicu po tlu punom aroma;
isplazio je ružičasti jezik.
Cele noći kiša je natapala zemlju i sada brdo
ispušta uzdah olakšanja, miris
tople zemlje... Trska je porasla
za čitav palac od juče,
paprat se razvila; čak i da pokuša
jorgovan pored ambara neće
uspeti da ne procveta danas.
Čeznula sam za nežnim zelenilom proleća,
i zovom belogrle laste
koji je na granici nepristojnog. Znaš li –
otkad si otišao
sve što mogu da radim
jeste da čekam da mi se vratiš.