| TUGOMIR MATIĆ se rodio 1957. godine u Zagrebu. Veliki deo života proživeo je u Sarajevu gde je i počeo objavljivati u književnoj periodici. Objavio je knjige pesama: Ponoćka u Sarajevu, Između neba i zemlje, Vrijeme šutnje, Kartolina, Obrati pažnju na detalje. Objavio je i knjige proze: Sarajevsko pivo i skandinavske noći , Jazz za zaboravljenog strica. Poezija mu je prevođena i objavljivana na više jezika. Od 1997. godine živi u Račišću na ostrvu Korčuli. |
Nisam sagradio kuću nisam posadio stablo … kad ste me upitali gdje je taj mir na kojem radost počiva rekao sam vam baš sve sve ono što znam o tome … nisam sagradio kuču nisam posadio stablo Kad prođe ljeto i odu poslednji turisti dolazi vrijeme tišine monotonije koju dalmatinskom idilom nazivaju svi oni što su otišli još prije prvih jesenjih kiša Ravnodušnost Odavno ne pretvaram u riječi slike krajolika što putem nestaju Kad kažeš pogledaj divno jе moja ravnodušnost postaje beskrajna Izbjeglica Za tebe ja sam opomena. Onaj koji bez namjere stalno opominje. Kad me vidiš kako stojim na kiši pitaš se jesi li pretoplo obučen da li se preglasno smiješ i nije li prevelik svaki zalogaj kruha. Opomena da uvijek na nekom mjestu gori nečiji dom. Koliko je ostalo ljudskog u tebi koliko oholosti i sebičnosti kad već danas i tvoj život može stati u nekoliko kofera. Koliko ravnodušnosti prema nesreći i smrti dok ne zakuca i na tvoja vrata. Misao u mozgu i stranac na cesti unezvjeren pogled na kolodvoru oduzeta nada i negacija tvoga postojanja. Živjeti na otoku samoća nedešavanje i sklad trag aviona na nebu čudo koje nisam dugo vidio mislio sam avioni više ne lete O skribomaniji i sličnim glupostima Ponekad vrlo rijetko prisustvujem književnim promocijama ovdje se ne održavaju mislim ovdje u selu u kojem živim … ali kad sam u nekom gradu živim kao građanin koji voli knjige pa se tako svojom voljom nemajući pametnijeg posla zateknem na nekom nadasve kulturnom dešavanju … ako ne idete na promocije knjiga bilo da ih volite čitati ili ne ne mogu vam reći da li nešto značajno propuštate … meni je najdraže kad je promocija pri samom kraju pa voditelj ili autor upita prisutne da ako to žele postave neko pitanje … interesantno ponajčešće niko nema nikakvih pitanja … ja uvijek imam neko pitanje pa sam jednom prilikom upitao jednog romanopisca po mome mišljenju nešto prosto ko pasulj ''zašto vi pišete'' … čovjek je potrošio brat bratu najmanje deset minuta nabrajajući sve ono zbog čega ne piše iako ga to nitko nije pitao … te ne pišem zbog ovog te ne pišem zbog onog pa me na kraju upitao da li mi je odgovorio na pitanje … rekao sam da nije na kraju krajeva pitao sam ga zašto piše a ne zašto ne piše … a da je samo rekao pišem tek tako iz pukog zadovoljstva moram da zapisujem skriboman sam priznajem bio bi to sjajan završetak usudio bih se reći gotovo savršen završetak te nadasve kulturne priredbe
Stella polare 