NISAM SAGRADIO KUĆU (TUGOMIR MATIĆ)

TUGOMIR MATIĆ se rodio 1957. godine u Zagrebu. Veliki deo života proživeo je u Sarajevu gde je i počeo objavljivati u književnoj periodici. Objavio je knjige pesama: Ponoćka u Sarajevu, Između neba i zemlje, Vrijeme šutnje, Kartolina, Obrati pažnju na detalje.
Objavio je i knjige proze: Sarajevsko pivo i skandinavske noći , Jazz za zaboravljenog strica.
Poezija mu je prevođena i objavljivana na više jezika.
Od 1997. godine živi u Račišću na ostrvu Korčuli.
Nisam sagradio kuću

nisam posadio stablo
…
kad ste me upitali
gdje je taj mir
na kojem radost počiva
rekao sam vam
baš sve
sve ono
što znam o tome
…
nisam sagradio kuču
nisam posadio stablo


Kad prođe ljeto

i odu poslednji turisti
dolazi vrijeme tišine
monotonije
koju dalmatinskom idilom

nazivaju svi oni što su otišli
još prije prvih
jesenjih kiša



Ravnodušnost

Odavno ne pretvaram u riječi
slike krajolika
što putem nestaju

Kad kažeš
pogledaj
divno jе
moja ravnodušnost

postaje beskrajna 



Izbjeglica

Za tebe ja sam opomena.
Onaj koji bez namjere
stalno opominje.
Kad me vidiš kako stojim na kiši
pitaš se jesi li pretoplo obučen
da li se preglasno smiješ
i nije li prevelik svaki zalogaj kruha.
Opomena da uvijek na nekom mjestu
gori nečiji dom.
Koliko je ostalo ljudskog u tebi
koliko oholosti i sebičnosti
kad već danas i tvoj život
može stati u nekoliko kofera.
Koliko ravnodušnosti prema nesreći i smrti
dok ne zakuca i na tvoja vrata.
Misao u mozgu i stranac na cesti
unezvjeren pogled na kolodvoru
oduzeta nada i negacija tvoga postojanja. 



Živjeti na otoku

samoća 
nedešavanje
i sklad
trag aviona na nebu
čudo koje nisam dugo vidio
mislio sam
avioni više ne lete




O skribomaniji i sličnim glupostima


Ponekad
vrlo rijetko
prisustvujem književnim promocijama
ovdje se ne održavaju
mislim
ovdje
u selu u kojem živim

…
ali
kad sam u nekom gradu
živim kao građanin koji voli knjige
pa se tako svojom voljom
nemajući pametnijeg posla
zateknem na nekom
nadasve kulturnom dešavanju

…
ako ne idete na promocije knjiga
bilo da ih volite čitati ili ne
ne mogu vam reći
da li nešto značajno propuštate

…
meni je najdraže
kad je promocija pri samom kraju
pa voditelj
ili autor
upita prisutne
da ako to žele
postave neko pitanje
…
interesantno
ponajčešće niko nema nikakvih pitanja

…
ja uvijek imam neko pitanje
pa sam jednom prilikom
upitao jednog romanopisca
po mome mišljenju
nešto
prosto ko pasulj
''zašto vi pišete''

…
čovjek je potrošio
brat bratu
najmanje deset minuta
nabrajajući sve ono
zbog čega ne piše
iako ga to nitko nije pitao

…
te ne pišem zbog ovog
te ne pišem zbog onog
pa me na kraju upitao
da li mi je odgovorio na pitanje

…
rekao sam da nije
na kraju krajeva
pitao sam ga zašto piše
a ne zašto ne piše

…
a da je samo rekao
pišem tek tako
iz pukog zadovoljstva
moram da zapisujem
skriboman sam
priznajem
bio bi to sjajan završetak
usudio bih se reći
gotovo savršen završetak
te nadasve kulturne priredbe