BOLJE MI JE UMRETI OTROVANA NO GLADNA (JELENA VUKANOVIĆ)

Јелена Вукановић рођена је 1995. године у Пећи. Живи у Младеновцу. Пише поезију, прозу и преводи са шпанског језика. Објавила две збирке поезије: Логор и Чађави влак у смеху. Поезија јој је објављена у разним новинама и часописима.
ODNOS 

Sešću na ovu klupu slomljenu - 
ispraviće je moja kičma. 


MERHABA 

Pomozi Bože.
Ja učim jedan jezik - 
posvetila sam se, 
meni je najteže,
ja putujem kroz ovu šumu sama,
a spušta se noć,
i nije lako prohodna, naprotiv.
Moj put je grandiozan, 
moj put je uzvišen.
Kada stignem do kuće jezika, 
ako stignem,
prosto će nastati muk. 
Blistavo je ovo što živim, 
blistavo - 
a svaki me glagol rastrže kao krvožedni vuk. 

UŽASNA LEPOTA 

Užasno lepu stvar sam videla: 
ti spavaš i u snu miluješ sopstvene ruke.
Samo što ne zaurlah. 
Ti si ogledalo svih onih što i kad spavaju: vole. 
Ti si primer onoga što je kazao Kalderon: 
I u snu moraš dobar biti.


OVA PAUČINA NIJE SAMO MOJA 


Ova paučina nije samo moja.
Budi dobro. 
Budi toplo. 
Neka te zvuci sirena i kajanje ne bude. 
Svaki čovek je sam sebi oduzeo par godina života. 
Ako je sva ova nevolja u tebi, 
ja koja ne spavam i bdim nad tvojim trzajima u snu, 
premda nije pristojno, 
ponavljam ti da ova paučina nije samo moja
i da ćemo se zajedno izvući iz pakla. 
Znam put. 
Ti mene podsećaš na proleće. 
Nisi sunce, nisi bagrenje, nisi ruža, 
već stanje mojega duha. 
A taj duh moj je tajna kao prstenovi Saturna. 

JOŠ OVO O POEZIJI 

Samo još ovo imam reći o Poeziji: 

 Bolje mi je umreti otrovana, 

no gladna. 

UČENIK SA KUBE 

Učenik sa Kube mi je jednom objasnio razliku između te amo y te estoy amando. 
Te amo znači volim te. I to je to. Završeno. 
Te estoy amando znaci volim te sad i sad i sad i sad i sad i sad i sad. 

LJUTNJA


Naljutila sam se na tebe, ali sam zaboravila zašto. 
To je baš, baš lepo. 
Da li je i opasno? 

NEMA RAZLOGA

Ja sam htela tebi biti divna nebeska slika 
i samo su sluškinje moje znale kakva sam zapravo.
Da se selim iz lika u lik i iz oblika u oblik.
No, ti kada bi dolazio, 
pretvarala bih se u kip. 
To nije bilo slučajno. 
Zvezda biti nekome je nestvarno, 
ako taj neko ne poznaje svojstvo zvezda.
Mene niko nije osvetlio
od rođenja,
ima milijardu godina. 
Ako ja sobom mogu da svetlim, 
možeš i ti u mraku da postojiš, 
ako ja mogu da živim nikada videvši se 
ti nemaš zašto da razbijaš svoje odraze.

TEBI, ANA 

Ti si 
Veverica što se brže ispela na drvo 
no što ju je moj pogled iole stigao.
Šuma nas pritiska a račvanje ranjava dušu - 
je li svaki put pogrešan, 
pošto u svakome ima prvog pitanja i prvog straha, 
je li u svakome beznađe i odmazda?  
Ana, odlučila sam se - 
idem levo, 
a u desnom mi je duša. 
Ana, odlučila sam se - 
idem desno, 
a u levom mi je duša. 
Ako sam ja u onom neuhvatljivom, 
u onome što nije, 
molim te da ideš putevima nepostojećim, 
jer sam iznimno tamo gde me život nije naterao da biram. 
Ana, svakim izborom sam hrlila ka smrti -
to je valjda prirodno.

SKAKAONICA 

Jedini način da čovek preživi skok
jeste da se iz ptice preobrazi u ribu.

...

Usmerena sam ali dešava se da zalutam i zaboravim na našu kuću.
Vrlo je važno da me ima u kući sa tobom jer kuća bez nas dve ne postoji. 
Dešava se da zaboravim i počnem putem s vukovima priče deliti. 
Sažalim se, gladni su i nesretni, 
dajem im kolače spravljene za tebe, 
džem i jabuke, 
a vidim besne na mene, 
tužna sam i očajna jer pomišljam da dajem malo, jako malo, da moji darovi samo uvećavaju i podsećaju ih na njihovu veliku, veliku nesreću.

Ja starim tu sa njima. 

Reže na mene, neće ni moje telo ako nije celo, 
sva sam od neke unutrašnje krvi poplavljena da osećam da ću se udaviti.
 
Ne želim ostariti sa njima. 

Sve bih tim zverima dala da hoće da se izmene. 
Ali neće, i smeju mi se, i plaše me, 
i navode me da sebi život oduzmem, 
neobjašnjivo je kako im za tren poverujem, ja, ja koja sam životom ganuta - 

Onda shvatim da sam jača od njih, kažem: Vidi, čega se ti plašiš! U rukama držim masku ružnoga lica koju lomim i okrećem naopako.

Iza je bela praznina.

Nisam ovom šumom pošla da budem hrana vukovima.
Jelena Vukanović

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s