Oznaka: Kninski rječnik

KNINSKI RJEČNIK. OD OSAMDESETIH PA DO PRED RAT

(kninska web mularija, http://www.kninskirjecnik.com 1998)

UMJESTO PREDGOVORA

 E ali sad nešto posebno. Kninski Rječnik je fenomenalan. Ali zaista. Iskreno mislim da je malo ovdašnjih gradova koji imaju onako lepu, pitku i romantičnu ličnu kartu, kakva se može naći na onim stranama, malu hroniku koja bi kompletna mogla da se pretoči u knjigu tipa ”Kad su cvetale tikve” ili u film kao što je “Otac na službenom putu”, ili neku novu seriju “Grlom u jagode” ili “Više od igre”. Eto i ja koji nikad nisam živeo u Kninu nego sam ga samo gledao iz kupea onih letnjih vozova koji žure na more, a u kninskoj stanici se samo izduvaju i promene pantalone – i ja sam se čitajući pomalo osetio kao da sam nekad bio deo tog grada i poznavao one ljude i ona mesta.

Takav “spleen” kakav u Rječniku provejava imali su valjda još samo Sarajevo, Mostar, Beograd u određenoj meri i… eto ne mogu da se setim još nekog grada. Tako da je sve to – i grad i ljudi koji o njemu onako kazuju – za mene pravo otkriće. Sve kao iz zezanja i opuštenog čavrljanja, sve kao olako i bez mnogo razmišljanja pisano, i povrh svega različiti ljudi, različiti životi i sećanja – a tako čvrst i homogen rezultat. Kao da je neki dobar pisac izmislio čitavo mesto, sve likove i njihove uspomene, pa njegov duh, upleten u pozadinu, usklađuje boje svega što je rečima naslikano. To je pravo malo čudo.

No možda će zvučati neobično, ali koliko god da mi se svideo Rječnik, na toj adresi postoji nešto što me je još dublje dotaklo i učinilo na mene još veći utisak. A to su one kratke crtice koje su o sebi napisali autori. One sudbine koje su stale u po par pasusa ispod imena rasutih po svetu, one naizgled različite životne priče, a sve spojene onime što nije napisano ali se svuda sluti i zove nostalgija, pa ona prećutna a opšta rešenost da se ne pominje jedna velika tuga – eto to me je dirnulo. Kod nekih ljudi ima rečenica, skoro uzgrednih, a ustvari takvih da u svaku staje scenario za čitav film. Pretpostavljam da ljudi iz Knina, pogotovo posle svega što se dogodilo, smatraju da niko ko nije iz tog grada ne može ni da zamisli kako je bilo živeti u njemu i kako je teško biti bez njega.

Ali neke od rečenica koje pomenuh gurnule su me blizu osećanja i razumevanja onoga što se, znam, moglo steći samo odrastanjem u Kninu. (Slična stvar postoji kod svakog čoveka, i svakog čoveka zauvek vezuje

za prestonicu njegovog detinjstva.) Tako sam se nekoliko navrata osetio kao da, stranstvujući u nekom društvu koje se dobro poznaje i naizgled čavrlja o nekim neobaveznim temema, odjednom počinjem da tu i tamo razumevam tajni jezik kojim se kazuju važnije stvari, saopštavaju dublja osećanja. Kako god, na onim stranama leži nešto što bi se, mislim, moglo pretočiti u izvanredan dokumentarac (barem), sve držeći se strukture Rječnika i idući od jednog do drugog njegovog Pisača. Hm, skoro da mi to “Pisač” Onaj-Koji-Ispisuje, zvuči kao “Hazar” kod Pavića.

Rodili se, živeli, otišli na neko drugo mesto. Ostavili Rječnik.

Pozdrav iz Beograda,

Jovan Erakovic – Jone

Predgovor sa web site-a, http://www.kninskirjecnik.com

Ovaj site nastao pod spletom čudnih i misterioznih okolnosti karakterističnih za prostore nekadašnje baruštine ispod brda Spas. Nosioci glavnih radnji Grupa TNT, Mali Ivica i Rambo Dva, Blagoje, Monty Python, Skorup, Mici i Vojo su ujedno i glavni uticaji pod kojima se nenadano i krajnje eventualno izrodila ova prezentacija.

Ovo i dalje nije mainstream kninski rječnik, što znači da u njemu nećete pročitati kad su Sloveni došli na Balkan, kad nas je prvi put spomenuo narodni heroj Konstantin Porfirogenet ili šta tome slično. No, u ovom leksknintonu (što reče Boris Žunjić) moći ćete čitati o bliskom susretu Ćime i vinkovačke murije, da li je Joža ugasio svjetlo na vrijeme, šta se podrazumjeva pod bukovačkim golfom i sve ostalo što ekipa priča kad se zeza. Ovo izdanje objasniće pobliže i odnos karabita i čake, tehnologiju građenja kula, zabunu oko Plavna – Polače, bukovački bezbol iliti pikuće i pale a od likova Jarić brotherse, Krešu dimnjačara, Gegu Duljaja, klapu Ferata i još štošta i štokoga. Zaključite li iz priloženog da priloga fali, pošaljite isti uzimajući u obzir (s obzirom na obzir):

1. Bez patetičnih naleta nostalgije

2. Bez explicitnog navođenja rabljenja narkotičkih sredstava

3. Brez nacionaliziranja

4. Bez sexa (eksplicitnog)

5. Whatever…

Site grafički obrađuje anonimni umjetnik iz Trsta pod konspirativnim imenom “Dal Negro 40 Triestine”, Magnus i Bunker, mnoštvo anonimnih fotografa i Puki. Prezentacija sadrži frejmove, zvučne fajlove (midi i ra), animirane gifove, flašove, malo jave i jednu žlicu Vegete tako da bi bilo dobro da imate browser koji sve to podržava. Ni ja baš nešto ne gotivim Bill Gatesa ali su novije verzije Microsoft IE u svrhu pregledavanja ipak

najbolje. Site je malo grafički preoblikovan da bi bio pregledniji, dodani su neki linkovi da se ljudi ne gube pa da ne prođu kao Edge i Police Van. Tekstove bi i dalje trebalo slati webmeštru u txt formatu, a ako imate nekih zanimljivih slika u jpeg-u ili gif-u, audio file-ove u real audio formi, a ni mp3 nije na odmet. Za listati Rječnik samo lupajte po slovima.

kninska web mularija

Kako čitati Kninski Rječnik

Za čitanje Rječnika poželjno je biti pismen… doduše, ne skroz. Nisu baš ni svi pisači Rječnika potpuno pismeni 🙂 Tako eto, možete čitati Rječnik i sporo, kao sto su ga mnogi sporo i pisali, imajući vas u vidu. Al ne mora sporo čitanje biti iz potrebe, može i iz gušta.

Često ćete u Rječniku u objašnjenju nekog pojma naletiti na neke druge koji takođe postoje kao prilozi, npr. u prilogu ćićiti spominje se zidić. Ne budeš ljen nego okreneš na slovo Z nađeš prilog zidić i pročitaš još ponešta o zidiću, obogativši svoj lingvističko etnografski fond znanja. U informatičkoj eri to bi se tretiralo kao hyper link ali mi smo, ono, masu ljeni bili, pa eto nismo pocrtavalli, a i taj html kod baš nesto i ne radi u štampi. Isto, pojmovi unutar slova nisu baš poređani po abecedi, ali nije ni ovo baš pravi Rječnik. Nit je ova mularija baš neki Kljajić ili Vujaklija…

RJEČNIK

Aca prca, mala Čest način udvaranja kod ranijih generacija. Ako djevojka prihvati udvaranje onda odgovara sa: “Azdra pazdra, derane”. [đolence]

Autobusna stanica Knin Nedefinisani i neomeđeni prostor između Partizanovog igrališta i željezničke stanice koji je ličio na parkiralište, pa su pojedini taj prostor u te svrhe i koristili. Što je ljutilo vozače autobusa čije su reakcije uglavnom bile: “Ma ljudi sklonite se, zar ne vidite da je ovo autobusna stanica !” [đuka]

Baćo Kninski rock klub koji je ispočetka bio kuglana, a kasnije bilijar sala, disko klub, kafić itd. Kod Baće su svirali Psihomodo Pop, Električni Orgazam, itd. [puki]

Pamtimo tri izdanja dotičnog kluba-kafića. Svako je imalo neki svoj šmek i anegdote vezane za njega. Prvo izdanje se odnosi na vrijeme dok je Baćo (senior) držao to mjesto. Tad je to bila kuglana i kafana. O tom periodu neću da pišem jer sam ja u to doba bio klinac. Poslije je dotični prostor došao u Baćine (junior) ruke i tad su počeli blistavi dani “Baće”. Ispočetka Baćo je više ličio na rupu (što je bilo i poželjno) i u njemu se okupljala gradska mularija koja je tu konzumirala dozvoljene i nedozvoljene stvari. Ja sam tada kao klinac, gledao iza ćoška i pitao se šta oni tamo rade. Pa se zatim netko sjetio da to nije u redu pa je odlučio da zatvori našu oazu. Određeno vrijeme Baćo nije radio, pa se zatim na radost mene i meni sličnih otvorio, ali u sasvim novom fancy dizajnu, ali nema veze … Baćo će uvijek biti Baćo, bez obzira na konobare sa leptir mašnama (Vaso, Zeko, Dado,..) i obezbeđenje (Ićo-The Strašni) koje je (gle čuda) naplaćivalo ulaz. Postojale su razne šeme i načini koje smo ja i moji prijatelji razrađivali na temu:”Kako da u Baću uđe osam ljudi sa dvije karte” i sl. Srećom je Ićo bio milostiv pa sam ja uglavnom plaćao svaku treću kartu (i danas me zeza na taj račun). Ali da ne dužim, postoji mnogo raznih anegdota na tu temu. U Baći su svirali razni bendovi (npr. Električni Orgazam, Psihomodo Pop, Đavoli, Babe, Džep i još neki izvođači koje rađe ne bih da pominjem). Ovaj treći period ja najbolje poznam jer sam tada već postao veliki klapac koji je trebao da zauzme svoju ulogu u društvu i stalna mušterija. Sve u svemu, Baćo je kultno mjesto kninske urbane ekipe, u kome je svaki budući pripadnik iste morao da ispeče zanat, i sasvim sigurno mogu da tvrdim da onaj ko makar jednom nije izašao u Baću nemože da se smatra autentičnim Kninjaninom. [boro]

Crvena zemlja Kraj iznad Kninskog Polja i Vrpolja zbog kojeg su vojnici, a i rezervisti, proklinjali Knin. [đolence]

Ciglana ili Ciglana Strmica, neko vrijeme i ciglana “Stevo Opačić”. Izgrađena 1922. godine po austrijskim nacrtima. Do izgradnje ciglane je došlo na pomalo čudan način. Fra Lujo Marun je izvodio okolo Strmice svoja iskopavanja i pronašao ugalj. Zatim je predlagao bogatim kninskim porodicama da ulože u eksploataciju. To je učinio Mihovil Tomić, kninski trgovac sa širim obrazovanjem i pogledima na svijet. U toku eksploatacije uglja pojavljivale su se ogromne količine gline što je Tomiću dalo ideju da izgradi ciglanu. Stavio je hipoteku na svu svoju imovinu i imovinu svoje rodbine i podigao kredit za izgradnju ciglane. O kolikoj vrijednosti se radilo može poslužiti primjer da je jedan mali djelić te imovine zgrada koja je poznatija kao Dom JNA. Na početku je izgledalo da je to pun poslovni pogodak: iznikao je gigant za to doba, a i za mnogo godina poslije. Još dobrih 15-tak godina iza Drugog svjetskog rata na ciglani se izučavao električarski i mehaničarski zanat jer takvog nečega u Kninu nije bilo. Ciglana je imala i hidrocentralu i lokomobilu (parni stroj koji je preko remena pokretao druge strojeve). Negdje pred II svjetski rat u tadašnjoj svjetskoj ekonomskoj krizi Tomić je bankrotirao, pa je ciglana dopala u ruke izvjesnog Bohena iz Velike Kikinde. Strmičani su tada sakupili sve svoje novce i pozajmili Tomiću da se izvuče iz krize, što mu je i uspjelo. Taman je počeo otpalaćivati dugove, kad je došao rat u kojem su ciglanu zapalili partizani. Ciglana je obnovljena 1947. godine, upravljanje su preuzeli zaslužni drugovi iz Bukovice čije kreativne ideje su rezultirale tonama škarta koji je završavao u Butižnici. Negdje 50- tih, Mihovil Tomić je “poklonio” ciglanu i još par “sitnica” općini Knin. Razvoj tehnologije je nalazišta gline u Strmici učinio minornim (do tada se glina kopala ručno) što drugovima nije dalo ideju da polako zatvaraju ciglanu, nego naprotiv započela je izgradnja nove, ogromnih kapaciteta koju nije mogla namiriti sva glina Dalmacije. Započeta izgradnja srećom nikad nije dovršena, a i stara ciglana je polako propadala uglavnom zbog neracionalne organizacije rada. 1989-1990 izvršena je kompletna rekonstrukcija ciglane… [zapisničar]

Č i Ć Skoro bez greške primjenjivana u Kninskom kraju, pa nije bilo potrebe za onom glupom zagrebačkom teorijom o tvrdom “č” i mekom “ć”. Međutim, u preko 99 % slučajeva ta slova su bila pogrešna u riječima “ćevap”, “palačinka” i “sendvič”. Mislim da je Knin bio jedini grad u SFRJ u kome se govorilo “čevap”, umjesto “ćevap”. [đolence]

Ća Uzrečica o čijem su značenju ljudi često raspravljali kad nisu imali pametnijeg posla. To bi trebalo da je priloška oznaka mjesta koja označava mjesto koje nije ovdje. Kao u “Amo ća!”, što bi u protivnom moglo značiti ajmo odavde. [puki]

Dubre alias Damir Dubravica, najstariji sin Martina Dubravice, vlasnika fotografske radnje “Foto Martin”. Poznat je po tome što je obožavao heavy metal i iz dna duše mrzio pankere, anarhiste, narkomane i pedere. Osim toga, poznat je i po tome što je smišljao i pričao viceve koji su ličili na sve osim na viceve. [đolence]

Đirada Relacija za šetnju od hotela do općine, ali samo s te strane ceste. Veoma poznato ‘70tih i ‘80 tih godina. Đir, šetnja ali i ima još značenja, krug, vožnja… Omiljene stanice na điradi bile su: zidić, gelender (gradele), Bobis, i malo mračniji zidić kod parka i suda (za parove). [milan]

Džemo Poznata prije ratna slastičarna: “… ’oćeš čiko da ti umoči.” [milan]

Poznati kninski poslastičar za koga se pričalo da sa kornetom od sladoleda čačka uši. [boro]

Jedan od rijetkih Šiptara koji nije navijao za Partizan, nego za Hajduk. U stvari, navijao je on za Partizan, ali je prelazak Dževada Prekazija u Hajduk uticao na tu promjenu najdražeg kluba. [đolence]

Erotski Kad je nešto erotski znači da je kvalitetno, prva liga, žešće, itd. [stevo]

Filter 160 Na skoro svakom stolu u kafićima, uz kavu, kapućino ili makijato i čašu vode, nalazile su se barem dvije kutije Filtera 160 – omiljene cigarete kninskih srednjoškolaca koju je proizvodila TDZ. Stoša je bila žestok konkurent Yorku i sarajevskom Malboru jer je imala prijatan aromatičan miris, fin plavičast dim i zavidno nizak nivo nikotina, a nije bila čađava ko York, niti je bila preskupa cigareta ko Malboro. Uz sve to je imala jednostavno ali atraktivno pakovanje zlatno, maslinasto zelene boje. Jednom rječju, Stoša je bila: zakon! [stevo]

Gemišt Piće koje se od bevande razlikovalo po tome što je u bevandu išlo vino i voda, a u gemišt vino i mineralna voda tipa Radenska ili Knjaz Miloš. Posebno se konzumiralo u sparna ljetna vremena. [nine]

Hanja Za bolovanje … vidi pod Rastović. [milan]

Kada smo se brat i ja krajem 61. preselili iz porodilišta stare bolnice, preko puta u Tiitinu 10, teta Hanja je već stanovala tamo. Kao dobra komšinica dolazila je kod mame Zore na kavu, a usput bi pregledala djecu… kako dišu, imaju li vatru, jeli upaljeno grlo… Onda bi propisala djeci amidopirin, a za tatu neki antibiotik. Kad bi odlazila obavezno bi rekla: “Jao gospođa Zoro, šta vi imate zlatnu djecu!” Djeca su rasla i kada su se počela kačiti na luster i hodati po plafonu, mama Zora je rekla: “Idem zvati Hanju da vam da injekciju!” Takva idila je trajala desetak godina. Onda je došao potres, sa potresom i krediti, a svaki kredit treba da se potroši. A da se potroši treba otići na bolovanje. A za otići na bolovanje treba otići kod dr.Hanje. Kuća u naselju Plava koverta je rasla i teta Hanja je odselila iz Tiitine 10. U godinama nakon potresa kninska privreda doživljava bum i doktorica Hanja piše stihove za veliki hit: “U srcu mi led, a na guzici žar, od injekcije što dala si mi poslednji dan… o Hanja, o Hanjaa-daj mi bolovanja…” Aranžman su uradili tvikovci i željezničari, a izvođači su bili svi koji su imali ikakve veze sa državnom firmom. Čuo sam da je kasnije neki purger Kalember napravio plagijat: “O Ana, tugo mojih dana!”, koji je također postao veliki hit. [mačić]

Ive kulturni Čovjek koji je prvi u Kninu i bližoj okolici instalirao pepeljaru na biciklu. Poznat je i po tome što je, kad ga je učiteljica u školi poslala da pomokri spužvu, to stvarno i uradio – popiškio se u nju! [bolta]

Joža Čuveni kinooperater DOM-a JNA. Sam Bog zna koliko je psovki tokom svoje karijere morao da istrpi (Joža ne sijeci, pali svjetlo, gasi svjetlo, vrati Joža, izoštri i slično). Uz svaku od ovih instrukcija, ili skoro svaku išla je i poneka psovka. [dule]

Kad su mu kćer Majdu u školi pitali šta joj je tata, ona je rekla – kinprojektor. [milano]

Kape Kapone (Kapula) Prvi kninjanin oboljo od AIDS-a. Zahvaljujući njemu Televizija Zagreb je još osamdeset i neke došla u grad i snimala dokumentarac koji je za ono vrijeme bio prilično savremen, pošto je sadržavao i mišljenja gradske omladine. Čuo sam da je Kape tražio od gradskih otaca da mu daju neku ruinu na tvrđavi da tamo živi do kraja ali mu ovi nisu dali. Neprovjerene informacije. [puki]

Totalno provjereno. Kape se jedno vreme (dok je tražio smještaj na Tvrđavi), stalno u 07:00 penjao na drvo u parku ispred zgrade opštine, kad je u opštini počinjalo radno vrijeme, a silazio sa drveta u 15:00, kad završi radno vrijeme. Ne znam da li je iko iz opštine porazgovarao s njim, ali znam da smo skupljali pare za sok i sendvić, kupovali i davali Kapi, a on je doručkovao na drvetu. Kako je skončao, zaista se ne sjećam… Znam samo da je onda i danas isto kad vidiš ili čuješ da neko ima AIDS, isti su sex i droga-dok je u Kapino vreme TOSKA- 10 bila čudo tehnike, a danas je internet p….n dim. [mačić]

Kosovo Svima poznato selo i veliko plodno polje južno od Knina. Uz Pađene, jedino od sela u kojima nije bilo spomenika palim borcima. Razlog: Četnici su izgubili rat, a svi Kosovljani bili četnici. [vule-polača]

Lovre Monti Čovjek koji je prije prvog svjetskog rata posjedovao pola Knina. Ispred ŠUP-a preko puta Tvika bio je park sa njegovim spomenikom. [puki]

Prvi gradonačelnik Knina, porijeklom Talijan. Testamentarno je ostavio zemlju i objekat (Školu učenika u privredi ) kao legat za siromšnu djecu i njihovo pravo na školovanje. Lovru smo zaboravili, a ni gradske vlasti taman i ružom na grobu da ga se sjete. Jedan od pravih rizničara svih baština grada i okoline je bio čuveni prof. Mišo Uroš, koji nam je ovu priču ispričao na jednom od svojih sati izborne nastave “Istorija Knina” [nebojša]

Ljuša Ljudmila Đujić, jedna od najblesavijih, naravno u pozitivnom smislu, riba u gradu. Ljušo, ti si mi jedina pala napamet za slovo “lj”, pa ne zamjeri 🙂 [puki]

Mashine Gun Najbolji kninski bend. Snimili jedan album za zagrebačku kuću “Slušaj najglasnije”. Jedan od bendova sa kompilacije “Bombardiranje New Yorka”. Na kompilaciji sudjelovali sada neki od najboljih hrvatskih bendova kao Majke, Masershmit i Skol. Grupu činili Lene Ardelica vokal i guitar, Baja Bosanac na basu i Srećko Kmetić na bubnjevima. Jednom prilikom su gostovali na Radio Kninu i na pitaje novinarke ko šta svira u bendu Srećko je rekao: “Ja bubnjeve, on gitaru a on bas”. Slikovito pretstavljeno! Svirali po Beogradu i Zagrebu. [puki]

Mima Kninska seks bomba i definitivno ženska sa najljepšim licem u gradu. Mima je bila spoj svega što žena treba da bude: esteske fizičke ljepote, baršunaste senzualnosti, nabijenog seksipila i urbane eruditnosti, a imala je promukli, feminizirani glas od kojeg su se trnci spuštali niz leđa.

Kad je pravila đireve kroz grad, redovno je zaustavljala gradski saobraćaj tako da su se drugovi organi bavili drugim važnijim i zabrinjavajućim poslovima: rastućim kninskim kriminalom (krađa lubenica kod donje pijace i obijanje trafika) i napornim šestomjesečnim administrativnim kursevima (kako pravilno napisati prijavu). Mima je ostavljala tipove u hipnotičkom transu zahvaljujući sinhronizovanim pokretima svoje fino oblikovane zadnje osovine. Radila je ko konobarica u Ragazzi i u Viktoriji kod Zelenovića. Ima dvije sestre, a nešto je teklo genetski u familiji (Nonković) tako da su sve tri bile zanosne i vraški poželjne. Ali, Mima je u očima mnogih (i u mojima) bila nekrunisana misica, a druge dvije sestre i ostale djevojke su se morale zadovoljiti sa mjestom prvih i drugih pratilja. [stevo]

Nina Dukić Popularna profesorica matematike, radila u srednjoškolskom centru gdje je nas, većinu teške papke za logiku, uspješno prosvjetljivala sa tajnama kalkulusa. Nina je bila jedinstven primjer modernog prosvjetnog radnika: zgodna do bola u kancelarijskom fazonu, uvijek pedantno dotjerana, puna materinskog duha (ali i jaka ličnost), strpljiva i posebnog smisla za humor. Svojevremeno je nesvjesno uvela efikasne vizuelno-didaktičke metode tako da je malen broj učenika bježa sa njenog sata. Sve to zahvaljujuci kraćim suknjama i kompletima živih, smirujućih boja koje su isticale njezinu prijatno krivudavu tjelesnu hiperbolu koja je znantno uticala na analitičko razmišljanje kod muškog razrednog auditorijuma. Radi nje su se integrali i vektori relativno brzo savladali, a primjenjena matematika se odjednom počela visoko kotirati na listi najdražih predmeta. [stevo]

Njole Želimir Prijić Ponajbolji kninski rukometaš svih vremena. Igrao u našem Želji, u Splitu u drugoj ligi i u talijanskoj prvoj ligi. Zapamćen po “hodajućem u zraku” skok-šutu i topovskom udarcu. [miloš]

Osmica Vaso Bluz vlasnik. Tamo su se okupljale face kao što su Pinjo, Past, Sava, Laf …., slušale su se ploče na Tosca 20 gramofonu, a nakon zatvaranja su se redovno gledali pornići. [milan]

Proto Preteča Sulje, s kojim su kninske mame prijetile svojoj djeci: “Sine, ako ne budes učio, bićeš k’o Proto”. [milano]

Rupa 1985 se u blizini OŠ”Veljko Vlahović”, naspram Bloka 3. Decembar ispred jedne privatne kuće otvorila apokaliptična rupa popriličnih dimenzija. Objašnjenje geologa je bilo da su se tri strujanja podzemnih voda “sudarili” i izazvali eroziju tj. propadanje zemlje u dubinu, ustvari bukvalno gutanje zemljane mase u utrobu. Knin je inače ležao na podzemnim vodama, koje su bile odgovorne za prirodno zračenje, što je izazivalo maligna oboljenja tj. rak. Knin je tada na republičkoj ljestvici na žalost bio među prvima po postotku oboljelih od prirodnog zračenja. Širenje rupe se poslije par dana stabiliziralo na sreću vlasnika kuće koji je s vrata praktično mogao da skoču u tu jamu dubine 13 metara do površine vode i širine skoro 7 metara, mjerenja su još dala rezultate da je dubina vode na tome mjestu iznosila oko 8 metara. Danima je trebalo, za tu priliku angažovanim privatnim kamiondžijama, GP Dinari i ispomoći iz drugih gradova da bezbrojnim kubicima zemlje zatrpaju tu rupu. [đuka]

Kuća koja se spominje u ovoj priči pripadala je Iliji (Dlaci) Biserku i njegovoj ženi koja je bila i frizerka ali se ne mogu sjetiti imena. Pošto je Knin bio (i ostao) potresno područje, na svako pokretanje tla oni su mislili da se opet otvara Rupa pa su iz kuće iskakali kako je ko znao i umio, bilo na prozor, bilo na vrata.Valjda svi poznajete njihovog sina Benka??? [bolta]

SIMP Kninska pop-rock grupa okupljena oko Slavena Stevelića (gitara). U prvobitnoj postavi su bili pored njega još Ivica (bas), Maja (vokal) i Jelas (bubjnevi). Kasnije je bilo raznoraznih personalnih promjena pa je pjevanje preuzeo S. Stevelić. SIMP je bila skraćenica sastavljenja od početnih slova imena provobitnih članova grupe, a bilo je i onih koji su pri pomenu grupe mislili da se radi o SIMP-u Vranje. Bili su kao kninski “Creedence Clearwater Revival”. [đuka]

Šarena Jezera Kninsko kupalište ispred Biskupije. [milan]

Jedno od najposjećenijih kninskih kupališta koja su locirana na putu prema Biskupiji u idiličnom sjeveroistočnom dijelu Kosovske doline. Ispred jezera, u daljini iza brežuljaka se naziru konture grada i brdo Spas. Iza se nalazi strma, melodramatična litica na kojoj je magistrala za Polaču, odnosno Split. Ovaj kraj se opravdano mogao nazvati Kninska rivijera, iako se more nalazilo 60-ak kilometara prema jugozapadu. Većina kupača se brčkala u velikom jezeru, a pecaroši bi obično zaposjeli okolna jezerca. Na Šarenima nije bilo pravih skakaonica, ali to nije zaustavljalo lokalne mulce da svojim skokovima (sa ceste) impresioniraju ženski dio publike. Najčešći, u stvari, najbolniji skok je bio “Jesen u mom vrtu” sa dvije varijacije – na drob i leđa. Dubina Šarenih jezera je uvijek bila kontroverzna tema. Navodno, JNA je u osamdesetima izmjerila 16.5 m dubine. Na dnu se nalazi dosta leševa iz drugog svijetskog rata. Kupači su se vraćali u grad vlastitim prevozom, stopom ili motorima, a neki su išli pješke. Šetnja prema gradu je bila posebna odiseja nakon koje su se dobijali poveliki žuljevi. [stevo]

TVIK Najveća gradska tvornica sa oko 3 000 zaposlenih. Ono što je za Kragujevac bila Zastava to je za Knin bio Tvik. Sa naravno 40-50 posto viška radne snage. Što nikom nije posebno smetalo. [puki]

Kninski privredni gigant iz vremena kad se ekonomska politika vodila u komitetu. Narastao do 3 000 zaposlenih. U njemu su radili: 1. na boljim pozicijama oni što su imali vezu, 2. oni koji nisu imali bolju ideju u životu. [milano]

Y kao slovo “u”. Zašto je “y” “u”? Pa kopiramo Zagrepčane sa univerzijade. [puki]

Vinika Uz murve i koštelić, nezaobilazno voće našeg zavičaja. Poznato kao i sirotinjsko voće, kiselkasto bljutavog ukusa. Špice bile dobre za gađanje iz puca. Najedeš se (zelenih) vinika i napiješ se poslje vode i eto ti proljeva. [pantagana]

Voće kojeg još zovu i džanarike. Bilo ih je masu od Raškovića prema Butižnici. [opaki]

Zidić i pored njega gradele, na dnu stepeništa koje je vodilo od Maka odnosno gimnazije do glavne ulice. Tu su stražarili momcovi osmatrajući djevojčice koje se naveče dokono šetkaju. [puki]

Tradicionalno okupljalište gradske ekipe, i to generacijski. To smo mi muvali svoje buduće cure, a i naši očevi također. [boro]

Željko Vukmirica Profesionalni glumac rodom iz Mokrog Polja. Živio i radio u Zagrebu. Igrao monodramu “Povjest jedne gluposti” u kojoj se na obiman i urnebesno smješan način spominju Knin, Kninjani, Bukovica, Mokro Polje itd. Ako bilo ko ima zvučni ili video zapis tog dramskoga djela (a bio je jednom emitovan na TV) mogli bi se segmenti baciti u Real format za upotrebu na internetu. [puki]

“Kunj” i “ must” je iz Mokrog polja, to je u javnost prvi izbacio gore navedeni Željko Vukmirica. Do tada su stanovnici tih krajeva mudro skrivali taj dijalekt. [kninjanin]

Monodrama se zove “Povjest moje Gluposti”, što bitno mjenja stvar. Čovjek je odlično zaključio neke stvari, između ostalog: ”Kad neko ima kod kuće psa i mačku, oni se mrze koo… pas i mačka.” [mačić]