Stvaraoci mogu da prežive pakao lijepog (filozofeme Želimira Vukašinovića)

Želimir Vukašinović (Sarajevo, 1970), pesnik je i profesor filozofije i estetike na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Autor je više zbirki pesama i dela iz oblasti filozofije.
Predstavljamo nekoliko filozofema iz Grafita (2018).
0.

Gledao sam svoga boga kako pleše…
    I ćutao u sjenci njegova tijela.
     Kad mi je popustila pažnja,
            primijetih da sam,
	       na otpadu,
         uz odbačene sudbine,
            pokupio sprej…
        Stadoh pred zid plača
          i počeh da pišem:
         Opet si na početku,
               a kasno je.
U gluvo doba bi da svjedočiš,
	     a jasno je
    da ništa ne znaš o tome
            o čemu mudruješ
    i da sve čemu se vraćaš
	     isto je. 

		4.

	Svi smo rađanjem predani
  	  identitetu i istoriji.
Zato i nije izazov postati neko i nešto.
      Izazov je postajati niko i ništa.


		7.

	Igrati se sa istorijom
	 znači tražiti način
da se od istorije ne bi stradalo.
  Igrati se sa najsvetijim u sebi
         znači ne dopustiti
       da drugi strada od nas.


		9.

Za čovjeka je najteže zavoljeti čovjeka.
	U tome je izazov ljubavi.
          Svaki drugi oblik života
ljudsko biće zavoli prirodnom lakoćom.
       Voljeti znči učiti se ljubavi,
        to je mudrost življenja kojoj se,
zbog zauzetosti većine višim ciljevima,
	      posvećuju rijetki.

		12.

   Svaki se čovjek uspinje
  na mjestu svoga propadanja.
Sva druga mjesta su neutralna.

		15.

    Ko klekne pred ljubavlju
 taj neće puzati pred ljudima.
   To je aksiološka istina…
 Otkriće istinske vrijednosti,
 otkriće života koji je, kao takav,
           vrijedan življenja.
Život vrijedi živeti i kada nema smisla.


		22.

Ako ne znamo šta je istina,
  pitajmo vlastitu čežnju.

		31.

	Ko nije izvršio samoubistvo,
     sa razlogom i bez njega,
izrekao je svoj egzistencijalni stav:
	     hoću da živim.
         Izlišno je, nakon toga,
       biti neodlučan na život.



		35.

  Pišem da bih, držeći svet zauzetim,
pronašao podnošljivu lakoću postojanja.
	Umjesto da zauzmem stav
	i tako stanem na svoj put,
odlučio sam da se sklonim u putovanje:
   da budem nomad i da pišem usput.
		Pišem grafite.

		38.

Stvaraju samo oni koji nisu nesigurni
		u svoj zanos.
    Oni zato mogu da vole i da daruju.
Stvaraoci mogu da prežive pakao lijepog!

		49.

U čitanju treba vjerovati utiscima.
Navikavati se na emotivno čitanje,
	razvijati osjećajnost,
                  ne odustajati
   od trenutne očaranosti djelom.
	   Ne kalkulisati.
I valja braniti tu očaranost tumačenjem.
  Onaj koji odbaci svoju vjeru u utisak,
      podliježe opštim kriterijima
            i mišljenju autoriteta.
   Nakon takvog izbora ne ostaje ništa
što bi, ljudski, u kritici književnosti
	   mogli uvažavati.

		60.

   Kada, u vlastitom umiranju,
     čovjek sačuva prisutnost
da izrazi svoju pripremu za odlazak
	onda se pokaže da je,
	i u onome krajnjem,
	     imao stila.
Tako se, i tada, događa vrhunska umjetnost.
Vidi: Dejvid Bouvi, ,,Lazarus'',
album Blackstar,
godina 2015.

		65.

Poezija danas nema pravo da opjevava svijet.
	  Ona mora da vrišti:
	da bude distorzirani glas
	  jedne diskretne pobune.
	  Glas koji svijet ne čuje,
	     ali glas koji odbija
	da zaćuti u svjetskoj istoriji.

		72.

Tužno je kada neko pati od nebitnih pitanja.
  Dostojno je patiti od onoga što je bitno,
	  što je uistinu tragično.
Poezije nema među umišljenim bolesnicima.
Желимир Вукашиновић

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s